Jučer smo svečano obilježili izlazak prvih hrvatskih dragovoljaca, pripadnika 57. SAMB-a „Marijan Celjak“, na obrambene položaje u Komarevu kraj Siska.
Domovinski rat i borba za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku obilježili su početak 90-ih godina 20. stoljeća, a već sredinom 1990. godine javljaju se prvi začeci organiziranja obrane kada se zbog prijetnje blokadom zemlje od strane pobunjenih Srba javlja potreba zaštite hrvatskog državnog integriteta i suvereniteta.
Na sisačkom području već u siječnju 1991. godine, Marijan Celjak kroz odrede HONZ-a (Hrvatski odred narodne zaštite), počinje organizirati članove Hrvatske demokratske zajednice, u kojima se od najranijih ratnih dana isticala želja za samostalnom Hrvatskom i za neovisnošću. Velika većina njih nije posjedovala nikakvo oružje, a samo je manji dio imao osobno lovačko naoružanje ili ilegalne automatske puške koje su podijeljene u tajnosti u jesen 1990. godine. U tim počecima koji su bili ključni za obranu Domovine i sisačkoga područja, Celjak sudjeluje u okupljanju i organiziranju prvih dragovoljaca na području Sisačke Posavine, Banovine i Pounja.
Ustrojem ZNG-a (Zbora narodne garde), krajem svibnja 1991. godine, u sastavu MUP-a stvaraju se preduvjeti za aktiviranje dragovoljaca koji su do tada većinom djelovali u tajnosti.
Dana 10. lipnja 1991. godine ustrojeno je zapovjedništvo 57. samostalnog bataljona ZNG R u Sisku koje su činili: zapovjednik Antun Bobetko, dozapovjednik Marijan Celjak te članovi Dragutin Selanec, Franjo Jansky, Marijan Batovanja, Željko Sklepić.
Napadom pobunjenih Srba i pripadnika JNA na policijsku postaju u Glini 26. lipnja 1991. godine dolazi do pune mobilizacije postrojbe, a njezini pripadnici sudjeluju u borbenim djelovanjima na području Pounja, hrvatskih sela na Banovini te na učvršćivanju linija obrane Sunje i Komareva koje su ostale nepromijenjene sve do vojno-redarstvene operacije „Oluja“ u kolovozu 1995. godine. Komarevo je na prvoj liniji bojišta doživjelo snažna ratna razaranja, a od neprijateljskih mina nisu bile pošteđene osnovna škola ni crkva sv. Katarine. Komarevo je bilo od strateške važnosti za obranu grada Siska ali i ključne industrijske pogone Republike Hrvatske; INA-e rafinerije nafte, Željezare Sisak i Termoelektrane.
Jačanjem agresije, velika je prijetnja dolazila iz objekata JNA koji su se nalazili na sisačkom području. Pripadnici 57. SAMB-a oslobodili su prvu JNA vojarnu u Republici Hrvatskoj u Domovinskom ratu. U sisačkoj „Barutani“ 3. rujna 1991. zavijorila se hrvatska zastava. Time u Sisku započinje bitka za vojarne u Republici Hrvatskoj. Nakon što je bio nakratko zarobljen prilikom pregovora o mirnoj predaji vojarne u Žažini kraj Siska, nekoliko dana kasnije, 16. rujna 1991. godine Marijan Celjak je ubijen kao vođa pregovaračkog tima za vrijeme pregovora oko mirne predaje radarske baze Šašna Greda kraj Siska.
U čast svog osnivača postrojba od kraja rujna nosi njegovo ime i zadržava ga sve do gašenja.
Postrojba se tijekom godina transformirala u 57. brigadu HV „Marijan Celjak“. Sve do vojno-redarstvene operacije „Oluja“ 57. brigada „Marijan Celjak“ držala je obrambene položaje oko Komareva te se istovremeno pripremala za konačno oslobođenje Banovine i cijele Hrvatske. Pripadnici brigade napreduju prema državnoj granici Republike Hrvatske na rijeci Uni i osiguravaju državnu granicu. Operacija „Una“ bila je ujedno i posljednje djelovanje brigade.
Kroz postrojbu je prošlo preko 5000 pripadnika. 76 pripadnika postrojbe položilo je svoje živote na oltar Domovine na putu osiguranja naše slobode. Živote su izgubili zapovjednici Marijan Celjak, Berislav Pavičić, Mato Barić, Marijan Šokčević, Stjepan Grgac koje je karakterizirao poklič „za mnom“. U povijesti ostaje trajno zapisano da je 57. SAMB prva dragovoljačka postrojba osnovana u Republici Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata te da su pripadnici 57. SAMB-a oslobodili prvu JNA vojarnu u Republici Hrvatskoj tijekom bitke za njezinu suverenost i samostalnost.
Svim poginulim pripadnicima 57. SAMB-a i 57. brigade „Marijan Celjak“, te svim poginulim hrvatskim braniteljima neka je vječna slava i hvala!
Izvor: „Povjesnica 57. SAMB-a „Marijan Celjak“ i 57. brigade „Marijan Celjak“
