SISAK STARI

Sisak, Sisačko-moslavačka županija


 

SISAK STARI

Temeljni ogranak„Sisak Stari“ obuhvaća prostor MO „22. lipnja“, a teritorijalno obuhvaća prostor Prve Druge, Treće i Četvrte ulice, poprečnih ulica, Trg 22. lipnja i Meštrovićevu ulicu, odnosno od trgovačkog društva „Pristaništa i skladišta d.o.o.“ na sjeverozapadu do „Tuškanove kuće“ na jugozapadu, te od „Državnog arhiva“ na sjeveroistoku, uz prugu, do „Gimnazije Sisak“ na jugoistoku.


Povijest grada Siska – povijest Siska Starog

U najduljem razdoblju svoje povijesti, Sisak je obuhvaćao najveći dio prostora današnjeg Siska Starog. Zato se presjek povijesti ovoga grada u najvećoj mjeri može promatrati kroz prošlost prostora Siska Starog. Sisak je jedno od najstarijih naselja središnje Hrvatske, budući da se tragovi njegove urbane naseljenosti mogu pratiti sve do 4. stoljeća prije Krista. Ipak, već i prije znakova urbanog naselja ovaj je kraj bio naseljen te su prilikom arheoloških istraživanja nađeni prapovijesni ostaci oruđa i kipića idola.

U 4. stoljeću prije Krista click for source u ovo područje provaljuju Kelti iz plemena Segestani te se miješaju s ilirskim starosjediocima, a zajedničkom naselju daju svoje ime – Segesta. Čini se da je ovaj grad, smješten s desne obale Kupe, tada bio najveći grad zapadnog dijela Panonske nizine.
Kako je dolina rijeke Save bila važna prometnica i ključna točka prolaza kroz Panoniju prema istoku, Rimljani su nastojali što prije zavladati tim prostorima. U više navrata pokušavali su osvojiti Segestu, no to su uspjeli tek 35. pr. Kr., kada mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car Oktavijan August, nakon 33 dana opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor – Sisciju. Ovaj logor ubrzo je dobio status grada, a njegov zemljopisni položaj pridonio je jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, osobito razvoju trgovine i obrta. Rimska Siscija je imala luku na Kupi, a od sredine 3. stoljeća i kovnicu novca koji se koristio na čitavom području Rimskog Carstva. Sjajna Siscija bio je utvrđen i uređen grad s ulicama i trgovima popločenim kamenom, s vodovodom i kanalizacijom, višekatnim stambenim kućama i brojnim reprezentativnim zgradama građenim opekom i kamenom te termama uz obalu Kupe. Ta rimska kolonija imala je baziliku, kuriju, slavoluke, portike, tržnicu te ostale tipične rimske građevine. Također, na području antičke Siscije pretpostavlja se postojanje javnih građevina namijenjenih za zabavu stanovništva, kao što su primjerice teatar i amfiteatar. Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća otkrila su dijelove gradskih zidina, osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio. Iz toga su razdoblja poznati tlocrti mnogih građevina koje se nalaze ispod današnjeg središta grada. U doba cara Dioklecijana, rimska provincija Panonija podijeljena je godine  297. na četiri dijela, a Siscija postaje glavni grad provincije Pannonia Savia (Savska Panonija).

Sisak2

U ovom području se rano javlja kršćanstvo. U Sisciji je već krajem 3. stoljeća sjedište biskupije. Nama najpoznatiji biskup bio je Kvirin, koji je 303. g., za vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana, uhvaćen i mučen. Na kraju je bačen u rijeku Sibaris u današnjoj Mađarskoj. Sv. Kvirin je zaštitnik grada Siska, a njegov blagdan, 4. lipnja, je Dan Grada.
U 4. stoljeću počeo je blijediti sjaj Siscije, a nakon propasti Rimskog Carstva potpuno je zapuštena. Naime, nakon smrti cara Teodozija 395. g. i podjele Rimskog Carstva na dva dijela, nastupa razdoblje nemira koji zahvaćaju Sisciju. Njome neko vrijeme vladaju i Huni, pa Ostrogoti. Kao i drugi rimski provincijski gradovi, svoj je antički kraj Siscija dočekala u provalama Avara i Slavena (582.-615.g.). Dolaskom Hrvata u 7. stoljeću grad se ponovo budi i raste, a hrvatski knez Ljudevit Posavski, koji ovdje stoluje početkom  9. stoljeća, utvrđuje grad  te se od 819. do 822. bori protiv Franaka. Nema točnih podataka o trenutku kad je prestala postojati Sisačka biskupija (premda nikad nije službeno ukinuta), no pretpostavlja se da je to bilo tijekom 10. stoljeća te će 1094., osnivanjem Zagrebačke biskupije, Sisak postati feudalni posjed zagrebačkog biskupa koji će ga potom, 1215., pokloniti Zagrebačkom kaptolu. U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., Sisak dobiva status gradske općine s gradskom upravom i sudom. Sisak se otada razvija kao trgovište i sjedište županije, čijeg je župana Kaptol birao svake godine. Važna godina u povijesti Siska je i 1593. kada je u velikoj sisačkoj pobjedi zaustavljeno prodiranje Turaka prema Zapadu.

34

U 18. i 19. stoljeću grad je podijeljen rijekom Kupom te se njegov život odvija u dva odvojena naselja, koja međusobno nisu imala mnogo veza. S lijeve obale Kupe nastavlja se razvijati Civilni Sisak (nazivan kasnije i Stari Sisak), koji još uvijek pripada Kaptolu, a s desne obale rijeke raste Vojni Sisak (nazivan i Novi Sisak ili Prečki Sisak), koji je bio pod upravom Banske krajine.
Na početku ovog razdoblja Sisak je maleno naselje, a stanovništvo živi u drvenim kućama tipičnog pokupskog stila gradnje, smještenima uz obalu Kupe koja je prvi izvor zarade, zbog luke, ali i zbog splavarenja i ribolova. Prva zidana građevina, nakon zidanja Starog grada u 16. stoljeću, sada je katedrala Uzvišenja Svetog Križa, na mjestu gdje su nekada završavale južne zidine stare Siscije i gdje je u rimsko doba bio gradski forum.

Već od 1828. Sisak ima i svoju urbanističku sistematizaciju koja počiva na regulatornoj osnovi grada što ju je izradio arhitekt Ivan Fistrović. Taj plan je predviđao nastavak rasta grada prema rasteru ulica koje su u temelju počivale na rasporedu ulica drevne Siscije. Stoga će i ostaci Siscije ostati zakopani ispod kasnijeg grada, a do saznanja o njima dolazit će se postupno prilikom kasnijih građevinskih radova. Fistrovićev plan ulica predviđa četiri uzdužne ulice (sjever-jug), koje prate obalu Kupe. Bez obzira na njihove kasnije nazive, koji su se mijenjali s političkim promjenama, Siščani ih uvijek zovu jednostavno Prva, Druga, Treća i Četvrta ulica (brojeći od Kupe). Ove četiri ulice međusobno su povezane uz pomoć više poprečnih ulica.
Ovaj dio grada naročito se razvija početkom 19. stoljeća kada uz obalu Kupe počinju rasti žitna skladišta, ali i ostale trgovačke zgrade, koje će bitno odrediti izgled današnjeg grada. Trgovci su se međusobno natjecali, ne izgledom svojih kuća, nego izgledom i kvalitetom gradnje skladišta te će ona postati gotovo statusni simbol. Tek će se nakon toga misliti na izgradnju gradskih palača, a grade ih opet imućni trgovci koji su u svemu imali odlučujuću ulogu u gradu. U gradu se povećava i broj gostionica i svratišta. Tako početkom 19. stoljeća postoji Stara ili Rimska pivnica s velikim podrumom i gostionica Mali Kaptol. U blizini željezničkog kolodvora otvara se hotel „Toplak“ te svratište „Lloyd“, uz pristanište na Kupi. 29. listopada 1838. god. Sisak poveljom Kaptola dobiva status slobodnog trgovišta sa svojim statutom, grbom i pečatom, a već 1851, godine Sisak ulazi u najdinamičnije razdoblje života.  U dvadeset godina, od 1848. Do 1869., broj stanovnika u Sisku se upeterostručio, s 806 na 4273 stanovnika.  Želja Siščana da se povežu sa Zagrebom ostvarila se 1858., kada je počela gradnja pruge Sisak-Zagreb-Zidani Most, a koja je završena 1862. god.; godinu dana prije izgrađen je željeznički kolodvor u Sisku.
Na ovom prostoru nastanjuju se poznati sisački trgovci i obrtnici koji značajno pridonose kako obrtničkom, tako i kulturnom razvoju grada.

Tu su  rođeni su ili živjeli mnogi poznati siščani; Franjo Lovrić, prvi gradonačelnik  grada Siska,  zatim gradonačelnici dr. Ljudevit Aurer, Ivo Šuperina, Sturmer Josip, i Dinko Pintarić, predsjednici opčine Josip Mađarić, Željko Malinac,  profesor i akademski slikar Slavo Štrigl, akademski slikar Stjepko Rupćić, prof. dr.Jura Medarić i prof. dr, Zvonimir Aržek, kroničar Fabijan Kovać, Ferdo Hefele, poznata sisačka sportašica Višnja Godler, nogometaš Ivica Medarić i drugi.

Također je ovo dio grada u kojem su živjele mnoge poznate obitelji koje su na svoj način obilježile povijest  od postanka Siska  kao slobodnog trgovišta pa do danas. To su obitelji;  Maurer, Pertinać, Maraković, Muller, Aurer, Haller, Aržek, Obranković, Rupćić,  Sladović, Petrić, Šipuš, Mesler, Hergešić, Weiss, Benović, Teslić, Rafaj, Kovać, Androšić, Šuperina, Freiberger, Kerep, Frisch, Kraker, Arnold, Brkić, Židan, Mihelčić, Štrigl, Sturmer, Steiner, Gilg, Sopić, Medarić, Hamman, Ekstein, Ilijaš, Krajcer, Andres i drugi

Sisačka povijest, promatrana kroz stoljeća, primjer je ponavljanja povijesnih iskustava. Dva su osnovna čimbenika diktirala razvoj Siska: vojni i gospodarstveni. Izmjenjujući se, oni su ga u pojedinim povijesnim razdobljima dovodili u središte pozornosti, da bi onda opet ostajao zaboravljen i prepušten sebi. Dokaz tomu su i događaji s kraja 20. stoljeća, kada se Sisak, po tko zna koji put, našao suočen s ratnim strahotama. Neizazvana agresija, bez ikakvog moralnog opravdanja, obrušila se na grad i njegove stanovnike, ne vjerujući ono što je Sisak toliko puta u svojoj povijesti dokazao: on je ovdje, postoji i traje. Opstat će kao svjedok prošlosti i opstanka onih koji ovdje obitavaju stoljećima.

 


Luka Sisak


Pristanište i skladišta d.o.o. osnovano je 30. lipnja 1960. godine izdvajanjem pogona „Silos sa skladištima“ poduzeća „1Maj“ i pogona “ Manipulacije“ Brodarskog poduzeća Dunavski Lloyd. No, povijest plovidbe rijekom Kupom i pretovar roba na njenim obalama datira mnogo ranije. Još u Rimsko doba kada je Sisak bio poznato središte rimskog carstva spominje se plovidba i pretovar roba na obali rijeke Kupe. Početkom 19. stoljeća zahvaljujući rijeci Kupi i pretovarnoj djelatnosti Sisak poprima današnje konture grada.
U godini osnivanja završeni su radovi na uređenju i modernizaciji pristaništa započeti 1958 god. kojim je izgrađeno 250 m operativne obale, postavljen dio kolosijeka, položene kranske staze i montirane dvije dizalice tipa „Ganz“ . To je omogućilo da se dotadašnji promet od 120.000 tona već nakon godinu dana poveća na 520.000 tona.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća sisačka luka doživjela je svoj maksimum u pretovarenim količinama koje su tada iznosile preko 2 miliona tona. Tada je sisačka luka bila druga luka po pretovarenim količinama odmah iza Luke Rijeka.


Željeznički kolodvor

Sisački kolodvor izgrađen je godinu dana prije završetka pruge, tj. 1861. g. Bio je opremljen s više objekata i uređaja u skladu s propisima za takve kolodvore. I pored toga što je ta pruga služila prije svega za povezivanje zapadnih dijelova Habsburške monarhije sa istokom, ona je doprinijela i snažnom razvoju gospodarstva u Sisku.

Prvi pripremni radovi za gradnju željezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak počeli su već 1852. godine. Pruga je puštena u promet 1. listopada 1862. Godine, a to je bila i prva pruga sagrađena u Hrvatskoj. Pruga od Zidanog mosta do Siska bila je dugačka 125,3 kilometra, a ogranak od Siska do luke Galdovo 2,2 kilometra. Ova pruga bila je nastavak pruge koja se veže sa velikom morskom lukomTrstom, pa je tako Sisak dobio spoj s Jadranskim morem.


Povijesni arhiv

 
Početci organizirane zaštite arhivskog gradiva u institucionalnom smislu na sisačkom području naziru se tek nakon II svjetskog rata. S razvojem moderne arhivske služe u RH počinje se donošenjem „Perspektivnog plana arhivskih ustanova“. Slijedom toga 24.travnja 1957. osnovan je „ Muzej i arhiv narodne revolucije“ kao jedna ustanova, 1958. zaposlen je prvi arhivar, a 1961. god. arhiv je izdvojen kao poseban odjel pri Muzeju tzv. „Odsjek historijskog arhiva.
Odlukom Skupštine opčine Sisak od 23. VI 1966. god. Historijskom arhivu u Sisku trajno se dodjeljuje zgrada u današnjoj Frankopanskoj ulici , a 2007. god. izvršena je adaptacija i dogradnja u sadašnjem obliku te je koristan prostor povećan sa 260 m2 na 1600 m2. Polovinu novog prostora čine suvremeno opremljena spremišta čiji kapacitet omogućava smještaj više od 7000 dužnih metara gradiva čime je konačno omogućen adekvatan smještaj gradiva starijeg od 30 god.
Djelatnost Arhiva je organiziranje nadzora nad čuvanjem povijesno-arhivskog materijala bez obzira u čijem se rukama nalazi i utvrđivanje mjera zaštite. Pravilima je precizirana stvarna nadležnost i ona podrazumijeva: prikupljanje i preuzimanje gradiva, obradu i pripremu za korištenje u znanstvene, stručne, sužbene, kulturno-prosvjetne i osobne svrhe.
Kao što smo napomenuli prostor Siska Starog izgrađen je u četverokutnom sustavu parcelacije pa ga čine 4 okomite i 4 vodoravne ulice.


Šetnica uz Kupu 


Prva ulica ili danas Rimska ulica zapadna je granica TO Sisak Stari. Desna strana ulice graniči s rijekom Kupom i čini njenu lijevu obalu. Na tom dijelu nalazi se najljepša šetnica grada Siska nazvana po akademskom slikaru Slavi Štriglu kome su Kupa i njene obale bile nepresušan izvor i nadahnuće za njegove radove. I kada više nije mogao slikati profesor Štrigl svakodnevno je obišao svoju šetnicu, odmorio se uz Matoša pa nastavio dalje. Njegova ljubav prema Kupi i njenoj obali bila je nemjerljiva. Zbog toga je šetnica i nazvana po našem profesoru.

Krenuvši od Pristaništa šetnicom prema jugu dolazimo do staroga Granika koji se nalazi na mjestu gdje je prvotno bila Luka. On nije samo simbol razvoja Siska koji počinje u 19. stoljeću već njegov položaj preko puta arheoloških iskopina Rimskih termi pokazuje veoma aktivan život prije više od 2000. godina u ovom gradu.


Arheološko nalazište Terme

Tijekom arheoloških istraživanja uz obalu rijeke Kupe, 1954. godine otkrivena je arhitektura dijela antičkih termi. Brojni arheološki nalazi upućuju na pretpostavku kako se radi o veliko rimskom termalnom kompleksu duž čitavog poteza Rimske ulice. Terme bi mogle potjecati iz razdoblja konca 2. odnosno početka 3. stoljeća kada je Septimije Sever poduzeo znatnije zahvate na uređenju Siscije. Bile su neraskidiv dio svakodnevnog života stanovnika. Nisu, kako bismo mogli pomisliti, bile tek mjesto gdje se održavala higijena kupanjem te njegovalo tijelo, već i mjesto na kojemu se odvijao bogat i raznovrstan društveni život, koji se iz prijepodnevne užurbanosti na gradskom forumu, u poslijepodnevnim satima selio u termalni kompleks koji je sadržavao i biblioteku te prostore za razgovore i šetnju, ali i prostor za donošenje važnih odluka o životu u gradu.


Mali Kaptol

Mali Kaptol je jedna od najstarijih zidanih kuća u Sisku, sagrađena početkom 18. st. a prvotna namjena bila mu je gostionica i svratište u vrijeme kad je zagrebački Kaptol bio feudalni vlasnik Siska. Tijekom godina Mali Kaptol nije mijenjao svoju namjenu, uvijek je bio ugostiteljski objekt i svratitše lađara dok je Sisak bio važna riječna luka. Dugo godina ugostiteljskim objektom upravljala je obitelj Haller koja je i živjela na katu iznad gostionice.

Uz Mali kaptol i život u njemu veže se joj jedno ime koje pamte svi stari ribiči našeg grada. Pobjegavši od Oktobarske revolucije Rus Sergej našao je svoje konačište u Malom kaptolu, a život na rijeci Kupi.

Od 1970. god. Mali kaptol je u vlasništvu turističke zajednice grada Siska te je detaljno adaptiran 1970. i 1994.

Danas je u prizemlju Malog Kaptola Turistički informativni centar i ugostiteljski prostor, u podrumu nalazi se poznati Siscia jazz club, a na katu su prostorije Turističke zajednice grada Siska.


Staro žitno Skladište

Od Malog Kaptola šetnica prati Kupu sve do Tuškanove kuće. Na mjestu gdje je nekada bilo izgrađeno veliko žitno skladište i pruga kojom se dovozilo žito, danas siščani uživaju na terasama kafića i gledaju u svoju prekrasnu rijeku koja je uvijek bila važan činbenik razvoja grada.


Gradska knjižnica Vlado Gotovac

Povijest Narodne knjižnice i čitaonice vrača nas još u 1877. godinu točnije 24. siječnja kada je održana glavna skupština Društva „Narodna čitaonica“. Skupština je održana u Gradskoj vijećnici, a okupila je 120 članova. Prvi predsjednik Društva bio je tadašnji gradonačelnik Franjo Lovrić a Društvo je iznajmilo prostorije „Kavane Topljakove“   u kojoj je otvorena prva čitaonica.

U siječnju 1883. godine osnovano je „Obrtničko društvo Sloga“   koje već 1885. U svojim prostorijama osniva društvenu knjižnicu koja je nastala uglavnom darovima građana Siska.

Krajem 19. Stoljeća na inicijativu mlade inteligencije počinju se otvarati knjižnice i čitaonice pa je tako 1899. godine i u Sisku otvorena knjižnica i čitaonica pod istim krovom u kući Jurja Gerbaita. (danas više nema te kuće a nalazila se u ulici S i A Radića 7.) Kasnije se čitaonica seli na nekoliko lokacija kuća Mije Lugarića današnja Starčevićeva ulica 11, pa Šipuševa kuća, u današnjoj Rimskoj ulici, a drugi svjetski rat dočekuje u prostorima Velikog Kaptola.

Nakon rata sjedište Gradske knjižnice je u zgradi današnje Županije, a 22. Travnja 1951. Godine Narodna knjižnica seli se u prostor u Kranjčevićevoj ulici. Tadašnji fond sastojao se od 2000 knjiga domačih i stranih autora. Čitaonica je raspolagala s 16 raznih listova i časopisa.

Nakon 100 godina od osnivanja, 1977 god. točnije 21, rujna u prizemlju zgrade Ininog samačkog hotela otvorene su nove prostorije Narodne knjižnice i čitaonice. Na 1020 m2 preseljen je odjel za odrasle koji danas raspolažes preko 80.000 knjiga te se čitateljima nudi 13 naslova novina i 47 časopisa.


Gradska vijećnica


Na lijevoj strani Prve ulice kad krenemo od Pristaništa nizvodno uz Narodnu knjižnicu sagrađena je u secesijskom stilu zgrada Gradske vijećnice. Prvotno izgrađena zgrada Kotarske oblasti sagrađena je 1913/1914. god. po nacrtima siščana Dionisa Sunka, a gradio ju je poznati sisački obrtnik Mijo Popović.

Danas je tu sjedište gradske uprave i ured Gradonačelnika od 1992. god.


Holandska kuća.

Južno od Gradske vijećnice malo niže Malog kaptola ponosno stoji kuća koja svojim stilom odudara od svih susjednih kuća. Holandska kuća u Rimskoj ulici izdvaja se u vizuri okruženja posebnošću svoje arhitekture i kao takva jedno je od najupečatljivijih gradskih obilježja. Specifično lijepu četverokatnu građevinu neobičnog i zanimljivog stepenastog pročelja, kakva su dominirala u tadašnjoj nizozemskoj arhitekturi, upravo su po njemu Siščani nazvali Holandskom kućom. Ambijentalno je vrijedan objekt sagrađen šezdesetih godina 19. stoljeća. Iako se doima kao palača, zgrada je građena kao skladište i to kao jedno od posljednjih, u nizu brojnih skladišta koja su sagrađena na kupskoj obali. Donji dio kuće služio je kao trgovački prostor, a gornji za skladištenje robe. Vrijeme gradnje poklapa se s razdobljem kulminacije razvoja Siska kao trgovačkog središta s posebno razvijenom trgovinom riječnim prometnim pravcima.

Dugo godina u prizemlju holandske kuće bila je „gostionica kod Panče“. Gostionica je bila neobilazno mjesto mnogim siščanima koji su u vrijeme dok je stari plac bio uz kupu, često svraćali na jutarnju kavu i gdje su se mogle saznati aktualnosti iz sisačkog života.


Kuća Franje Lovrića

3

Lovrićeva kuća (danas u vlasništvu obitelji Vukelić) skladna jednokatnica s pet prozorskih osi, balkonom i vežom u sredini pročelja, što ju čini rijetkim primjerom za manje sisačke zgrade, građena je 1856, a u njoj je stanovao poznati ilirac i preporoditelj, i prvi sisački gradonačelnik Franjo Lovrić.

„Franjo Lovrić rođen je 15. Srpnja 1815. God. Škole je polazio u Sisku i Petrinji, a po završetku škole stupio je u trgovačko zvanje. Iza trgovačke prakse otvorio je samostalan posao trgovinom žitom i drvetom. „ Kao obrazovan čovjek zanosio se narodnim idealima. Živo je sudjelovao u Gajevom ilirskom pokretu. Svestrani Franjo Lovrić 1839. god. u Kukuljevićevoj drami Juran i Sofija igra naslovnu ulogu.

  1. god Ban Jelačić ga poziva u bansko vijeće.

Godine 1875. Postaje prvi gradonačelnik grada Siska. Kroz 25 godina svoga gradonačelnikovanja postao je jedna od najomiljenijih osoba u gradu, a Sisak je od trgovačko-obrtničkog središta uspio dovesti do suvremenog izgleda i do kontura koje su u središtu grada i danas prepoznatljive. Za njegova mandata nastaju i gradski parkovi, od kojih je najstarije Šetalište Vladimira Nazora iz 1876., a slijedio ga je park na Trgu Ljudevita Posavskog iz 1885.

Nakon obitelji Lovrić vlasnik kuće postaje Đuka Sladović poznati sisački trgovac, a mnogi stariji siščani i danas se sjećaju dvorišta u kojem se je nalazila gostionica u kojoj se dopodne navraćalo na gemišt prije i poslije placa, a u popodnevnim i večernjim satima kratilo vrijeme kartajući Šnaps i Raub.


Libermanova kuća

2

Ugaona stambena dvokatnica trgovca Libermana s trgovinama u prizemlju nastala je 1856. god. i njenom izgradnjom započinje niz trgovačkih zgrada u današnjoj prvoj ulici.

Od 1904. godine u ovoj kući Sigmund Junker inače poznati sisački fotograf, tiskar i knjižar otvorio je knjižnicu i trgovinu. No u knjižnici su sve knjige bile na njemačkom jeziku, pa knjižnica nije bila rado posjećivana od hrvatskog puka. U sklopu trgovine osim tiskarskog materijala mogli su se naći i muzički instrumenti.

Značajno je istaći da se ovdje nalazila i tamna komora koju je koristio fotograf Junker i vrlo često bi je dao na korištenje i drugim građanima Grada kojima je hobi bila fotografija. Još danas ima sačuvanih razglednica koje su štampane u tiskari Junkers. Tiskarska djelatnost bila je u ovoj kući sve do 1940. kada se preseljava u zgradu Vjeresionske banke, kuću preko ceste.

Danas se u prizemlju kuće nalazi ljekarna u Kranjčevićevoj ulici i trgovina u Rimskoj, a na katu su stanovi.


Štriglova kuća.

1

Obitelj Striegl podrijetlom je iz Bavarske, u Sisak dolaze 1881. godine.  Eduard Striegl s 26 godina, započinje mesarski obrt. Oženio je Julijanu (rođenu Logomer) iz sisačke obrtničke obitelji kolara. Imali su šestero djece, a1919. godine rođen je Slavoljub Striegl.
Slavo odrasta uz očevu mesnicu i dvorištu punom životinja. Bilo je tu svega: koza, krava, svinja, konja i peradi. Kako je od najranijeg djetinjstva volio crtati, a očevo dvorište bilo je mjesto gdje je najradije provodio vrijeme, tema njegovih prvih crteža bile su životinje koje je neobično volio. Najradije slika očevog Vranca, prekrasnog crnog konja kojem se nitko osim njega nije usudio prilaziti. “Volio sam ga risati”, kaže Striegl; a crtao je i sve ostale životinje u svom okruženju, no najdraži su mu bili neobični pijetlovi i golubovi. Tada nastaju i njegove prve skice seoskih dvorišta, kada zajedno s ocem jednom tjedno kolima obilazi seoska gospodarstva nabavljajući stoku za mesnicu.
Zavoljevši slikarstvo u višim razredima gimnazije, Striegl odlučuje nastaviti školovanje na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Za prijemni ispit trebalo je donijeti određeni broj radova po slobodnom odabiru. Pripremajući se, ponajviše se oslanjao na skice i crteže životinja. Načinivši svoj izbor, Striegl ove radove nosi na prijemni ispit u Zagreb. “Hrvatske novine” od subote 8. srpnja 1939. objavile su vijest pod naslovom: Siščanin primljen u umjetničku akademiju. U njoj je bilo napisano: Svršeni maturant ovdašnje gimnazije g. Slavo Striegl, koga naša javnost pozna po njegovim slikarskim radovima, primljen je kao slušač Umjetničke akademije u Zagrebu.
Nakon što je diplomirao 1944. godine u klasi profesora Šulentića Striegl sve svoje vrijeme posvećuje slikarstvu radeći u svom ateljeu pored obiteljske kuće. Međutim, Strieglov otac uskoro biva pritvoren, jer je odbio predati tadašnjim vlastima u međuvremenu otvorenu tvornicu papirom. Osim što je pritvoren, konfiscirana mu je polovina imetka, uključujući i Strieglov atelje. Atelje je nakon oduzimanja mogao koristiti još neko vrijeme, ali je početkom 50-tih godina prenamijenjen u ribarnicu.
Nažalost Slave Streigl prošao je i Križni put o kojem je autoru ove stranice znao često pričati
1948. godine Striegl predaje u prvim razredima matematiku i prirodu, a nakon toga preuzima nastavu likovnog odgoja.
Svoju buduću suprugu, Vikicu Šipuš, Striegl upoznaje na plaži na Kupi 1948. godine i ubrzo stupaju u brak. Kako je u tom vremenu izgubio atelje, a rad na Gimnaziji mu je donosio velike obaveze, Strieglovo umjetničko stvaralaštvo je stagniralo. No, s profesorom Pappom osniva likovnu sekciju.
Kao rođeni Sisčanin, na sreću ili nesreću, Striegl je gotovo stalno živio u svom gradu. Sisak nije mogao izbjeći u svojim djelima; on mu je bio čest motiv i inspiracija. „Rođen sam u Sisku i iz njega, osim nekoliko manjih izleta, nisam nikada ni odlazio. Ono što ostaje u čovjeku jest djetinjstvo. Moje je bilo izvanredno. Kad čovjek zavoli u takvom djetinjstvu jedan kraj, on stalno ostaje u njemu – vode, izmaglice, mekani pejzaži, stvorili su u meni golemu ljubav prema tome kraju. Sisak i njegov ugođaj djeluju poput kisika, nešto bez čega nema života. Sisak i njegove rijeke na kojima sam danonoćno živio – od jutarnjih izmaglica preko podnevnih siesti do prekrasnih zalaza sunca. A u rijeci se sve ljepše vidi: i nebo i oblaci i drveće…u vodi nema nepotrebnih detalja, a još kad se površina namreška i zaleluja, uz pomoć mašte stvore se nebrojene čudesne slike i situacije.


Zgrada Županije

Nekadašnja zgrada Opčine Sisak izgrađena je 1870. god. na današnjem uglu ul. S. i A. Radića i Trga LJ. Posavskog, a izgradio ju je sisački graditelj Andrija Colussi. Prvotno izrađena kao jednokatnica. Godine 1900. dograđuje se novo krilo na Trgu LJ. Posavskog, a 1948. nad cijelom je zgradom podignuti drugi kat.

Do 1992. Godine zgrada je bila sjedište Opčine Sisak kada ju na korištenje dobiva Županija Sisačko moslavačka, a službe Grada sele se u Rimsku ulicu u zgradu nekadašnjeg Kotara.


Muzička škola – nekadašnja Sinagoga

5

Zgrada Sinagoge izgrađena je 1880. godine u stilu neoromanike. Kao sinagoga služila je sve do Drugog svjetskog rata. Židovska zajednica u Sisku bila je prilično brojna i u mnogočemu je pridonosila razvoju grada, a i mnoge su gradske palače izgradili upravo članovi te zajednice. Tijekom Drugog svjetskog rata sinagoga je bila opljačkana i devastirana. Nakon rata u tom je prostoru bila plesna dvorana u kojoj su se organizirale »čajanke«, a nekad i kazališne predstave. Stari su je Siščani i dalje zvali »Templ«.

Glazbena škola »Fran Lhotka« utemeljena je 28. lipnja 1894. odlukom Kraljevske zemaljske vlade, a nakon Drugog svjetskog rata ponovno je otvorena 27. kolovoza 1948. Od 1967. škola djeluje u zgradi nekadašnje sisačke sinagoge. Danas je to javna i umjetnička škola s djelatnošću osnovnog i srednjeg glazbenog obrazovanja.


Zgrada suda

4

Zgrada Kraljevskog kotarskog suda, danas Županijski i Općinski sud, Trg Ljudevita Posavskog, izgrađena je 1909. god. u secesijskom stilu. Investitor je bila Hrvatska zemaljska vlada a gradili su je građevinski poduzetnici iz Siska, J. Fula i M. Momčilović. Pedesetih godina prošlog stoljeća zgrada je nadograđena, tako da je sazidan drugi kat. Prilikom nadogradnje uklonjena je secesijska ornamentalna dekoracija zidova i zgrada je izgubila prvotni oblik. Nadogradnja se nije uklopila s zgradom i okolinom već djeluje nalijepljeno jer je sagrađena na potpuno drugačiji način od ostalog tijela zgrade.


Škola 22 Lipanj

Od 1975. godine kada se iz derutne starinske zgrade iz Ul. A.Starčevića, kako Siščani kažu Treće ulice,OŠ 22.lipnja preselila u Ul. Franje Lovrića često se govori o ovoj školskoj zgradi kao najnovijoj i najmodernijoj u Sisku- i to je zaista tako već 40 godina Državni pedagoški standard koji treba u potpunosti zaživjeti 2022. godine, a propisuje mjerila kako će izgledati škole, u OŠ 22.lipnja vrijedi već 40 godina. Škola radi u jednoj smjeni pa i time zadovoljava zahtjeve pedagoškog standarda . Površina školske zgrade je 6 000 m2. Investicijska vrijednost zgrade u vrijeme izgradnje bila je 25 000.000 dinara. Investiciju za izgradnju osigurala je Zajednica za financiranje osnovnog obrazovanja u Sisku,. Zgradu je projektirao dipl. inženjer arhitekture Boro Stambolija. Projekt je izradio Zavod za urbanizam i projektiranje Sisak, a radove je izveo sisački Graditelj. Radovi na izgradnji su započeli 1. kolovoza 1972 godine, a završeni su u siječnju 1975. Školska zgrada svečano je otvorena 5. svibnja 1975. i ove godine obilježava se 40 godina OŠ 22.lipnja, Sisak u Ul. Franje Lovrića.

U školi se uz učenike u redovitoj nastavi školuju i učenici s teškoćama u razvoju po čemu je škola, no zbog smještaja u staroj gradskoj jezgri i mreže škola, svake godine upisuje se sve manje učenika.


Tržnica

2 3

Na Kontrobi uz prugu na mjestu gdje je do 1988. poslovala Stolarska zadruga nastala je današnja gradska tržnica d.o.o. Javno  poduzeće Gradska tržnica Sisak,  osnovano  je 20.04.1989 godine radi upravljanja djelatnostima Gradske tržnice. Poduzeće je počelo sa radom nakon izgradnje nove tržnice koja je građena u sklopu Programa 91. Navedenim programom je zapravo izmještena stara tržnica koja se nalazila uz Kupu između Tuškanove kuće i Malog Kaptola, na novu lokaciju.

stara_trznica

Foto: Dalibor Gotal

I.ulica,_trznica,_smz_info.  trznica_3,_fb trznica2,_fb

 Prema zapisima sisačkih kroničara tržnica uz Kupu u parku kestena i breza datira još s početka 20. stojeća gdje su na drvenim stolovima prodavali poljoprivredni proizvode. Za vrijeme drugog svjetskog rata negdje dolazi do renoviranja toga dijela i nastaju izgrađeni objekti uz I ulicu. Na mjestu današnjih kafića Rive, Zlatnih godina i Banane nalazile su se mesnice i ribarnica. Uz cestu bili su zidani objekti gdje su trgovci prodavali svoje proizvode. Bio je tu Čino sa svojim košarama, Ljuckanov sa svojim povrćem, razni trgovci i ugostitelji.


Centar za socijalnu skrb

Centar za socijalnu skrb Sisak, je javna ustanova socijalne skrbi koja na temelju javnih ovlasti rješava u prvom stupnju u upravnom području socijalne skrbi, obiteljsko-pravne i kazneno-pravne zaštite i drugim pravima u skladu sa Zakonom. Najugroženijim pojedincima i obiteljima priznaje i dodjeljuje novčane naknade, smještava stare i nemoćne osobe, te djecu u ustanove socijalne skrbi ili udomiteljske obitelji, provodi savjetovanja po pitanjima braka, obitelji, odnosa roditelja i djece te drugo. Ovo je samo jedan mali dio poslova. Na sadašnjoj adresi Centar djeluje od 2010. godine. Ranije je bio smješten u Ulici lipa 11, prije toga na Trgu Ljudevita Posavskog 4 i u zgradi stare štamparije u Vrbini.

Ovlasti i postupanja Centra za socijalnu skrb proizlaze iz Zakona o socijalnoj skrbi, Obiteljskog zakona, drugih propisa i dakako Ustava Republike Hrvatske koji u svom I. članku ističe „RH jedinstvena je i nedjeljiva, demokratska i socijalne država“.


TO HDZ Sisak Stari

TO HDZ Sisak Stari osnovan je 1990. god., a prvi predsjednik TO bio je Berislav Pavičić-Bera. Nakon gospodina Pavičića predsjednik TO postaje dr. Toni Matoc, a od 1994. do 1996. god. predsjednica TO je gospođa Jasmina Kaurić.

Kratko vrijeme predsjednik ogranka bio je Ante Bazina. a 1997. godine predsjednik To postaje prof. Josip Vrban koji je tu dužnost obavljao sve do 2002. god.

Dana 18. 02. 2002. godine na Izbornoj skupštini TO za predsjednika izabran je Ivo Šterk, koji je tu dužnost obavljao sve do 11 mjeseca 2009. god. kada predsjednik ogranka postaje Zoran Lisac dipl. ecc. i njegov mandat traje do od 13.03. 2012. od kada funkciju predsjednice TO obavlja Vlasta Baća sve do 2014.

Na skupštini TO koja je održana 06. svibnja 2014. predsjednik TO postaje Darko Weiss dipl. oec.


 

 


Anketa za stanovnike MO Sisak Stari

ŠTO BISTE IZDVOJILI KAO PRIMARNI PROBLEM SISAK STAROG

Vidi rezultat

Loading ... Loading ...

 

Jeste li za zatvaranje prometa u Kranjčevićevoj ulici i dijelom Radićeve ulice?

Loading ... Loading ...

Darko Weiss01

PREDSJEDNIK T.O. SISAK STARI

Darko Weiss

Ul. Stjepana i Antuna Radića 49
44000 Sisak

Kontakt E-mail: darko.weiss@sk.t-com.hr

Mob: 098 2625 44