Zamjenik župana Ivan Celjak je, kao izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović u nedjelju, 25. lipnja 2017. godine, nazočio obilježavanju 26. obljetnice izlaska prvih hrvatskih dragovoljaca na sisačku bojišnicu i osnutka 57. SAMB-a „Marijan Celjak“. Obilježavanje je započelo u 16 sati i 30 minuta kod Spomen obilježja hrvatskim braniteljima u Komarevu, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće. Nakon toga služena je Sveta misa u crkvi Svete Katarine.

U mjesecu lipnju 1991. godine svoj ratni put započela je 57. samostalna bojna Zbora narodne garde Sisak. Ova postrojba slijednica je Dragovoljačkog naoružanog odreda Sisak koji je ustrojen krajem rujna mjeseca 1990. godine, a naoružan 16. listopada 1990. godine.

Dan kada je čitava Hrvatska slavila, dan kada je svakom istinskom Hrvatu srce jače kucalo i kada je bilo ispunjeno velikim nacionalnim ponosom zbog vraćanja spomenika Banu Jelačiću na njegov plac u Zagrebu, naoružavala se prva dragovoljačka postrojba HDZ-a na području Siska i Banovine. Oružje koje je stiglo u pratnji specijalne postrojbe MUP-a i koje je bilo uskladišteno u Staroj Drenčini na obiteljskom imanju Šiprakovih tijekom večeri i noći podijeljeno je pripadnicima postrojbe. Zbog tadašnje teške političke i sigurnosne situacije ova operacija izvedena je u krajnjoj konspirativnosti i prema točno utvrđenom scenariju.

Visoko svjesni i nacionalno motivirani naši bojovnici izvršavali su sve dobivene zadaće čuvajući povjereno im oružje jamčeći s jedne strane Hrvatskoj stabilnost, a s druge strane postaju realna opasnost za Jugoslaviju i njenu JNA.
U prvoj polovici 1991. godine naša postrojba izvršava zadaće čuvanja i osiguravanja naselja i sela gdje većinom žive Hrvati, osobito ona koja su bila okružena srpskim življem. Postrojba također sudjeluje u pripremi i provođenju osiguranja 120. obljetnice rođenja Stjepana Radića u Trebarjevu Desnom početkom lipnja 1991. godine. Tom prilikom popunjava se sredstvima veze, te se učvršćuje zapovjedna i općenito vojna struktura postrojbe.



Odmah nakon završetka ove zadaće 10. lipnja 1991. godine pristupa se organiziranju 57. samostalne bojne ZNG u Sisku. Za tu zadaću određuje se Zapovjedništvo koje uz svesrdnu pomoć djelatnika MUP- a PU Sisačke radi na ustrojavanju postrojbe prema formaciji samostalne bojne. Prvo Zapovjedništvo 57. samostalne bojne čine: zapovjednik Antun Bobetko, dozapovjednik Marijan Celjak, te članovi Franjo Jansky, Dragutin Selanec, Marijan Batovanja, Željko Sklepić, Franjo Pavičić, Josip Brajković i Darko Pavlak. Zapovjedništvo, pristožerne postrojbe, satnije i samostalni vodovi popunjavaju se najprije naoružanim, a kasnije i nenaoružanim dragovoljcima. Na taj način naoružana postrojba HDZ-a prerasta u samostalnu bojnu ZNG-a. Ovaj proces završava 21. lipnja 1991. godine profesionaliziranjem pet djelatnika Zapovjedništva, odnosno 23. lipnja 1991. godine prvim postrojavanjem postrojbe na ORI u Sisku. Tako pripremljena postrojba čekala je daljnje zapovjedi i dalje izvršavajući dotadašnje zadaće osiguranja ljudi i objekata.



Na temelju rezultata referenduma Hrvatski Sabor 25. lipnja 1991. godine donosi Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom.
Reakciju pobunjenih srba nije trebalo dugo čekati. U jutarnjim satima 26. lipnja 1991. godine srbočetnici napadaju Policijsku postaju u Glini koju uz policajce brane i dijelovi naše glinske satnije. U ozračju tog događaja donosi se odluka da se izvrši mobilizacija dragovoljačkog 57. SAMB-a i tako ovaj nadnevak označava prvu veliku prekretnicu u formiranju HV na našim prostorima. Od toga dana počinje povjesnica većine pričuvnih postrojbi HV s prostora Siska i Banovine.



U jutarnjim satima 27. Iipnja 1991. godine pozvani dragovoljci počinju se okupljati na svojim mobilizacijskim zborištima:
– 1. satnija u društvenom domu Odra, zapovjednik Darko Kompes
– 2. satnija u skladištu TO Novo Praćno, zapovjednik je Ivan Kuraber
– 3. satnija na sunjskim položajima, zapovjednik je Marijan Kolaković
– 4. satnija na položajima oko Petrinje, zapovjednik je Željko Adžaga
– 5. satnija na položajima u Hrvatskoj Dubici, zapovjednici su Tomislav
Mateljak i Matija Solomun
– 6. satnija na položajima oko Gline, zapovjednik je Marko Sremić
– pristožerne postrojbe okupljaju se na ORI, a zapovjednici su Ivica Antolčić, Stjepan Piškor Bambino, Ivan Šterc i Ivica Đurek
– prateći vod je u društvenom domu Topolovac, a zapovjednik je Slavko Blažević
– inženjerski vod u baraci na Zelenom brijegu, a zapovjednik je Branko Marčelja.

Odmah po mobilizaciji svaka postrojba dobiva svoje zadaće. Težišna zadaća prve satnije bila je osiguranje šireg prostora grada Siska, značajnih objekata i kontrola izlaza i ulaza u Sisak. Druga satnija štitila je ulaz u grad Sisak iz pravca Sunje, a četvrta iz pravca Petrinje. Treća satnija osiguravala je širi prostor Sunje, peta Pounje, a šesta satnija uz prva borbena iskustva branila je sjeverni hrvatski dio općine Glina. Pristožerne postrojbe odrađivale su zadaće opskrbe oružjem, streljivom, hranom, vozilima, te pružale sanitetsku i izvidničku potporu. Prateći vod kontrolirao je vojarnu JNA u Šašinoj Gredi i osiguravao ulaz u Sisak iz Posavine. Inženjerski vod bio je zadužen za poslove zaprečivanja i raščišćavanja.



Uslijed niza objektivnih i subjektivnih okolnosti i problema dolazi do reorganizacije većine pobrojanih postrojbi. Druga satnija je u formacijski predviđenom sastavu kratko djelovala – do početka srpnja. Dragovoljci većinom iz Siska preuzimaju oružje od pripadnika Druge satnije i s obnovljenom satnijom pod zapovjedništvom Berislava Pavičića Bere izlaze na položaje u selu Komarevo.



Prva satnija djeluje do 8. kolovoza 1991. godine, kada se većim dijelom raspada i predaje naoružanje dragovoljcima iz Budaševa, Topolovca i Siska, odnosno na položaje u Komarevo. Ostatak satnije čini jezgru oko koje se formira Prva satnija Odra kojom zapovijeda Miroslav Srečić Stari. Treća satnija u obrambenim zadaćama u Sunji prerasta u snage Sunje, kasnije 81. i 82. samb, odnosno 165. brigadu kasnije 17. domobransku pukovniju. Četvrta satnija zajedno s novoformiranim ZNG Petrinja brani grad Petrinju, a nakon njezinog pada formira se 74. samb Petrinja, koji zajedno s novoformiranim 80. samb-om Petrinja tvori 162. brigadu. Tu se također priključuju pripadnici 6. satnije, koji nakon pada sjevernog dijela općine Glina prelaze na lijevu obale Kupe i formiraju 78. samb Glina, koja ulazi u sastav 162. brigade. Petrinjci kasnije tvore 12. domobransku pukovniju, a Glinjani 20. domobransku pukovniju.

Osim ovih postrojbi u srpnju, kolovozu i rujnu 1991. godine u okrilju 57. samba nastaje više rodovskih postrojbi:
– 36. inženjersko pontonjerijska bojna
– MAD PZO od kojeg nastaje 55. LAD PZO ( kasnije 5. TRD 202. TRBR)
– 1. MPOAD
– 1. MAD (kasnije 6. TD)
– Vod Vojne policije (kasnije Samostalna satnija VP), te
– Riječna flotila (kasnije 1. Zdrug riječni).
Zapovjedništvo 57. samb-a sve to vrijeme bilo je zapovjedništvo ZNG
Sisak popularno zvano „Štab garde“.

Paralelno s ovim aktivnostima početkom srpnja 1991. godine u Sisak dolazi zapovjednik 2. “A” brigade Božo Budimir, koji do kraja kolovoza stvara jezgru Operativne grupe Sisak i Banija. OG s vremenom postaje sve značajnija, a od 1. listopada 1991. godine i formalno i stvarno zapovijeda svim postrojbama na ovom prostoru.
17. srpnja 1991. godine po odluci Vrhovništva uspostavlja se Zapovjedništvo Banijsko-kordunskog područja na čelu sa zapovjednikom generalom Jankom Bobetkom. Od tada pa do kraja rujna mjeseca 1991. godine general Bobetko zapovijeda svim postrojbama u z/o uključujući dijelove 2 „A“ brigade ZNG i postrojbe MUP PU Sisak. Po njegovoj zapovijedi sredinom kolovoza pristupa se organizaciji formiranja 120. brigade koja je mobilizirana 1. rujna 1991. godine.
Dominantna organizacijska i zapovjedna uloga “Štaba garde”, odnosno 57. samb-a nad većinom pričuvnih postrojbi ZNG na prostoru Siska i Banovine održala se je sve do pogibije Marijana Celjaka 16. rujna 1991. godine, odnosno početka djelovanja OG Sisak i Banija ( 1. listopada 1991. godine).

Pogibijom Marijana Celjaka i osobito žestokim djelovanjem agresora na čitavom području Banovine dolazi do povlačenja i reorganizacije većine postrojbi 57. SAMB-a. Izuzetak ovome čine satnija u Sunji, koja pod zapovjedništvom Slobodana Praljka prerasta u snage Sunje i satnija u Komarevu koju nakon Celjakove smrti operativno vodi Asif Mujkić i koja nastavlja kontinuitet 57. SAMB.
Na taj način početkom zime 1991. godine dolazi do prvog preustroja 57. SAMB na čije čelo 20. prosinca 1991. godine dolazi novi zapovjednik Goran Silaj.



U proljeće 1992. godine dolazi do novog preustroja HV – okrupnjavaju se postrojbe.
Tako 57. SAMB zajedno sa satnijom Odra, Turopoljskom satnijom i Udarnim bataljunom 21. ožujka 1992. godine prerasta u 161. “R” brigadu HV kojom zapovijeda Vjekoslav Zorko. Novoformirana brigada zaposjeda crtu obrane: Mala Gorica- lijeva obala Kupe – Mošćenica – Komarevo ¬-Blinjski Kut -Pola. Pojedinci iz sastava brigade odlaze kao dragovoljci i na druga ratišta – u Slavoniju, Bosansku Posavinu i Južno ratište.
U ljeto 1992. godine dolazi do prve značajne demobilizacije HV poradi djelovanja mirovnih snaga UN, pa je 20. srpnja 1992. godine rasformirana 161. “R” brigada Hrvatske vojske i ponovno formiran 57. SAMB na čije čelo kao zapovjednik opet dolazi Goran Silaj.


 


U proljeće 1993. godine pristupa se novom preustroju HV. Na osnovu toga 16. ožujka 1993. godine izdana je zapovijed o ustrojavanju 57. brigade HV “Marijan Celjak» sa sjedištem u Sisku. Za nositelja poslova formiranja i organizacije postrojbe određeno je zapovjedništvo 57. SAMB-a “Marijan Celjak”. Popuna nove brigade vojnim obveznicima i materijalno tehničkim sredstvima prema zapovjedi o formacijskom ustroju brigade izvršena je na slijedeći način: 57.samostalna bojna postaje 1. bojna 57. brigade, 1. bojna 120. brigade HV “R” Ban Toma Bakač postaje 2. bojna 57. brigade, a 2. bojna 120. brigade postaje 3. bojna 57. brigade. Istovremeno u sastav 57. brigade ulaze i 1. Mješoviti protuoklopni topnički divizijun kao topnička potpora brigade. Ustrojavanje postrojbe završeno je do kraja ožujka 1993. godine, a od 1. travnja formalno počinje sa djelovanjem 57. brigada”D” HV “Marijan Celjak” na čelu sa novim zapovjednikom Matijom Pavlovićem.
U srpnju 1994. godine u sastav brigade ulaze i vojni obveznici s područja Ureda za obranu Ivanić Grad ( najvećim djelom pripadnici bivše 65. bojne Ivanić Grad ), te kasnije i Ureda za obranu Kutina. Oni tada tvore 3. bojnu 57. brigade.


 


Do kolovoza 1995. godine i oslobodilačke Oluje 57. brigada „Marijan Celjak“ čvrsto je držala obrambene položaje oko Komareva istovremeno se obučavajući i pripremajući za definitivno oslobođenje Banovine i cijele Hrvatske.
Zapovijed za konačno oslobođenje okupiranih dijelova Hrvatske 4. kolovoza 1995. godine brigada je dočekala spremna. Predvođena tadašnjim zapovjednikom Stjepanom Grgcem Grgom, 57. brigada žestoko je krenula u definitivni obračun sa tzv. vojskom Republike srpske krajine. U prvim satima borbe herojskom smrću gine naš Grga , a 57. brigada predvođena novim zapovjednikom Josom Markovićem nastavlja svoj pobjedonosni pohod izbijajući na rijeci Uni na državnu granicu Republike Hrvatske.


 

 


Nakon toga brigada obavlja zadaću osiguranja državne granice, a u rujnu iste godine sudjeluje u operaciji Una.
Početkom 1996. godine brigada je najvećim djelom demobilizirana, a preustrojem HV iz 1999. godine 57. brigada zajedno sa 12., 17., i 20. domobranskom pukovnijom ulazi u sastav novo formirane 601. brigade.
Prisjećajući se danas ratnog puta 57. samostalne bojne, 161. brigade i 57. brigade “Marijan Celjak” prisjećamo se naših poginulih zapovjednika: Marijana Celjaka koji nas je vodio u borbenim zadaćama od Gline, Sunje, Komareva, Hrvatskog Čuntića, Bestrme, Barutane, Žažine do Šašine Grede. Predvođeni našim Berislavom Pavičićem Berom izvodili smo akcije na Madžare i Stražbenicu. Predvođeni našim Stjepanom Grgcem Grgom krenuli smo u pobjedonosnu Oluju. Predvođeni našim Marijanom Šokčevićem Šokcom borili smo se na Uni.

Ti naši poginuli zapovjednici vodili su svoje postrojbe u boj ne pokličem “naprijed”, nego pokličem “za mnom”. Oni su naši heroji i čvrst temelj budućnosti HV i hrvatske države.

Na putu obrane i oslobođenja okupiranih dijelova Hrvatske zauvijek je ostalo 76 naših hrabrih zapovjednika i bojovnika.
Ovaj dan je dan ponosa i slave za sve pripadnike 57. bojne i brigade “Marijan Celjak”.


Flickr Album Gallery Powered By: Weblizar