Obilježena peta godišnjica smrti prvog sisačko-moslavačkog župana Đure Brodarca 12. srpnja 2016. 12. srpnja 2016. GO HDZ Sisak

U nedjelju, 10. srpnja 2016. godine, u Sisku je obilježena peta godišnjica smrti prvog sisačko-moslavačkog župana Đure Brodarca.
Na grobnicu Đure Brodarca, na sisačkom Gradskom groblju Viktorovac u nazočnosti obitelji, položeni su vijenci i zapaljene svijeće.

U ime predsjednice Republike Hrvatske to je učinio njen izaslanik, general Josip Štimac, a počast pokojnom Đuri Brodarcu odali su i predstavnici Hrvatskog nogometnog saveza, Hrvatskog generalskog zbora, Gradski odbor HDZ-a Sisak, stranke u kojoj je bio jedan od osnivača, policije i udruga proisteklih iz domovinskog rata. Izaslanstvo Sisačko-moslavačke županije sa županom.
Zajedničku je molitvu predvodio sisački biskup Vlado košić, koji je i služio Svetu misu u sisačkoj katedrali.

BRODARAC_1


„Uloga generala Đure Brodarca u ustrojavanju i vođenju obrane Siska i Banovine 1990. – 1991.“

 

Predavanje „Uloga generala Đure Brodarca u ustrojavanju i vođenju obrane Siska i Banovine 1990. i 1991. godine“ održao je u ponedjeljak 11. srpnja u dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu dr. sc. Jakša Raguž s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.

Predavanju je uz brojne Siščane nazočila i obitelj Brodarac, te sisački biskup Vlado Košić i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić koji su na početku pozdravili okupljene i prisjetili se uspomena na generala Brodarca.

 

_MG_9798[1]

Na početku predavanja dr. sc. Raguž je rekao kako je ostao šokiran količinom mržnje i neistine koja je plasirana na internet o pokojom Đuri Brodarcu, istaknuvši pri tome sramotan tekst Denisa Kuljiša pun lažnih podataka. „Prošla su dva desetljeća od kako je Hrvatska oslobođena, no onima koji su je stvorili i oslobodili, uključujući Brodarca, to ni danas neki ne mogu oprostili. Ona je za ‘te’ ostala slučajna država, a njeni stvaratelji zločinci. Tim više, ovakvi su okrugli stolovi značajni te je važno plasirati istinu u javnost. Nakon što sam proučio veću količinu pisane materije koja govori o Brodarcu, došao sam do zaključka da je u pitanju osoba koju život nije nimalo mazio i čiji je život počeo i završio tragično određen sukobima ideologija i interesima velikih. Đuro Brodarac se rodio kao izbjeglica 1944. godine u Hrvatskom Selu kraj Topuskog, rodnome selu svoje majke. Naime, njegov otac Ivan, potomak stare sisačke obitelji, prešao je 1943. godine iz domobrana u partizane, a njegova je trudna žena morala pobjeći iz Siska u svoje rodno mjesto. Rođenom djetetu dala je isprva ime Ivo, no nakon što mu je 14 dana nakon rođenja poginuo otac, majka je po povratku u Sisak kod matičara upisala ime Đuro jer nije željela da ima ime koje nosi nesreću… Rano se uključuje u rad KP-a, pa već 1967. postaje najmlađi saborski zastupnik, a sve do sloma Hrvatskog proljeća 1971. obavlja i visoke dužnosti u Savezu omladine. Nakon Karađorđeva prisiljen je izaći iz politike, postaje politički nepodoban te dolazi i na listu komiteta pedesetorice. S novim političkim vjetrovima ponovno se aktivira u politici sudjelujući na prvim višestranačkim izborima na listi Narodnog sporazuma kao nestranački kandidat“, rekao je predavač te dodao kako se 1992. godine Brodarac učlanjuje u HDZ, a već ranije, 1990., zbog svoje nestranačke pripadnosti postaje načelnik Policijske uprave Sisak, godinu dana kasnije načelnik Zapovjedništva obrane Banovine i Posavine, a 1992. zapovjednik Sektora Sjever.

Govoreći o ključnoj ulozi Đure Brodarca za obranu Hrvatske, Raguž je podsjetio kako je na prvim višestranačkim izborima 1990. godine na razini Zajednica općina Sisak, Savez komunista Hrvatske zadobio izbornu pobjedu te su posvuda na lokalnoj razini ostali ljudi iz socijalističke strukture uz izravno jačanje Srpske demokratske stranke. „U tim okolnostima republički HDZ nije mogao preoštro vršiti personalne promjene gdje je to zakonski mogao, kao što je to bio slučaj sa Sekretarijatom unutrašnjih poslova u Sisku gdje je čak 75 % djelatnika bilo u članstvu Saveza komunista Hrvatske. Taj je sekretarijat pokrivao cijelu Banovinu i pod njega su pripadale četiri stanice javne sigurnosti: Petrinja, Dvor, Hrvatska Kostajnica i Glina te stanice tadašnje milicije u Sisku i Sunji i stanica milicije za regulaciju prometa u Sisku. Na njegovu čelu je bio Stjepan Paller koji nije bio promijenjen nakon izbora kao niti jedan od zapovjednika navedenih stanica. U instituciju takve važnosti HDZ je ipak morao staviti osobu od povjerenja te je izbor pao na Đuru Brodarca koji nije bio član stranke. Zahvaljujući ovoj formalnoj stranačkoj neopredijeljenosti Brodarac je bez većih problema 1. kolovoza 1990. postavljen za pomoćnika SUP-a Sisak. Već se tada znalo da je to privremeno i da ga čeka mjesto prvog policajca tadašnje Zajednice općine Sisak. Na mjestu sekretara Brodarac je imao tešku zadaću, napraviti nacionalnu diferencijaciju policije s obzirom da je čak 80% policajaca na Banovini bilo srpske nacionalnosti, od kojih se velikoj većini nije moglo vjerovati. Pokazatelj toga je i to što su se već u srpnju 1990. godine Srbi počeli buniti kada je došlo do promjene na odorama, pečatima i zastavama. Odbili su petokrake na odorama zamijeniti hrvatskim povijesnim grbom, a petrinjski i glinski policajci prijetili i oružanim otporom ako ih se bude tjeralo na to. Brodarčeva zadaća je bila SUP Sisak ekipirati mladim i odvažnim hrvatskim kadrom. Vidjevši što se događa u Kninu Brodarac i njegovi suradnici bili su odlučni da se to isto ne dogodi na Banovini. U svim općinama osim u Općini Sisak Srbi su držali vlast u svojim rukama već desetljećima i bilo je jasno da oni ne žele Hrvatsku kao svoju domovinu. Brodarac je odlično poznavao prostor i ljude i znao je s čime će se suočiti i kako zaštiti Hrvate“.

U nastavku Raguž je podsjetio kako je Brodarac i u dva mandata biran u Hrvatski sabor, a tri mandata imao je i kao župan od 1993. do 2005. godine. Bio je i dugogodišnji član Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, a kratko 1995. godine bio je i predsjednik Saveza. „2011. godine sudbina se opet poigrala s Brodarcem te ga je pretvorila u tragičnu ličnost kakav je već bio u svome životu. Tijekom pristupnih pregovora Europskoj uniji hrvatskoj se strani nastojala nametnuti nivelacija krivnje za Domovinski rat po kojoj su i žrtva i krvnik jednako krvi. Kako se nakon smrti Franje Tuđmana na čelu Hrvatske izmjenjivala serija slabih i nemoralnih dužnosnika, spremnih na svakojako popuštanje na štetu Hrvatske, tako su popustili i u slučaju Brodarac. Žrtva te beskičmenjačke državne politike postali su ključni ljudi sisačke obrane 1991. godine, Vlado Milanković koji je danas u zatvoru, general Janko Bobetko koji je preminuo, a najgore je prošao general Đuro Brodarac. Starog i bolesnog čovjeka, svog zapovjednika iz slavnih vremena Domovinskog rata, hrvatska je policija usred toplotnog udara odvukla u zatvor u Osijeku i zatvorila u prepunu ćeliju bez rashladnih uređaja. Tu mu je ubrzo pozlilo nakon čega je i preminuo. Premda nisu upotrjebljeni ni metak ni nož, cijeli se postupak prema Brodarcu može nazvati ubojstvom. Smrt hrvatskog generala i junaka Domovinskog rata je ogorčila hrvatsku javnost, a na sprovod mu je došlo 10 000 ljudi koji su pokazali što im je značio Đuro. Pozivam vas da u svojim srcima trajno očuvate uspomenu na ono što je bio Đuro Brodarac: borac za pravo hrvatskog naroda tijekom Hrvatskog proljeća, organizator prvih oblika obrane Siska i Banovine 1990. i 1991. godine, načelnik Policijske uprave Sisak, zapovjednik obrane Banovine,  general bojnik i prvi župan Sisačko-moslavačke županije. Svi mi danas trebamo mu biti vječno zahvalni na onom što je učinio za Republiku Hrvatsku i svoj narod“, zaključio je Raguž.